srijeda, 11.06.2008.

...?...

...gledam u tvoju poruku, ali ne usudjujem se procitati...
...ne zato sto me strah, ili zato sto se plasim od cega ce da se sadrzi....
...vec jednostavno jer nisam sigurna da li zelim znati sta si napisao...

...i pitam se gdje smo pogrijesili...
...u kojem trenu smo postali toliki neprijatelji da se gadjamo pivskim flasama po kaficu...
...pa zar nismo do prije dva mjeseca fino i kulturno pricali...
...bar preko interneta...

...sto se tice tog 'bivsi druze' vise se ne osjecam ni kao da sam to...
...ne pricam o tebi...tvoje ime mi nije preslo usne dugo vremena do one noci...jer nema potrebe da te spominjem i da pricam o tebi...od toga nemam nista i price o tebi mi nista ne znace...

...kazes da ti je zao onog sto se desilo...
...da li je to neka vrsta izvinjenja sa tvoje strane?
...jos uvijek ne mogu vjerovati da si u stanju tako nesto uciniti...da si to ustvari i ucinio...
...i ne, ne pricam ja--nego drugi...
...jer ti si taj koji je tu noc pogrijesio...i to suvise...
...zasto ti je to trebalo? zar me toliko mrzis? zasto? pa ti si onaj koji je mene ostavio-ja bi trebala mrziti tebe...

...i znam da se ne sjecas sta si ucinio...
...znam da se ne sjecas sa kakvom slasti si bacio onu bocu na mene...bez razloga...bez povoda...pa ni rijec ti nisam rekla...samo te pogledala...i jos sada vidim kako je bacas prema meni...i ne mogu vjerovati...i jos izlazis iz kafice i sa onim cinickim osmijehom ides prema meni...zasto me nisi udario tada? kada sam trazila da to ucinis...kada si imao sansu...jer kao sto sam ti rekla tu noc, ne bi ti bilo prvi put...

...ako nista drugo, kako te nije sramota...pa nakon svega kroz sta smo prosli, nikada tako nisko nisi spao...

...tako sam bila ljuta na tebe, povrijedjena, ali najvise razocarana...nisam htjela priznati da si to ucinio...a ipak, ostaje samo hladna istina da jesi...

...hladno i bez razmisljanja me pogodio bocom piva...kao da sam musko, kao da me mrzis iz dna duse...

...moj jedini grijeh sada kada si ti u pitanju je to sto te i dan danas branim od drugih...od njihovih povrijeda i ruznih rijeci...
...u ova dva tjedna bezbroj puta sam cula 'zasto ga nisi strpala u zatvor?', a ja im uporno govorim da nisi bio svjestan toga sto si ucinio...jer te znam...i znam kakav si kad se napijes....
...i sada u subotu jedna cura se dere na mene i kaze 'JEBOTE ON, STO GA TOLIKO VOLIS?!?!' i ne shvaca da ne...ne volim te...ali isto tako...nemam snage da te mrzim...jer nisam kao ti...

...a to sto me pitas ima li ikakve logike u tome sta ti radim...to ne razumijem...sta ja to tebi radim? nikada ti nisam rijec rekla kada sam te vidjela vani, kada te pogledam to je slucajno...i ne pricam nikome nista...jer nakon svega...vise se i nema sta reci...

...i zato reci mi...

...STA JA TO TEBI RADIM???

- 22:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2008.

...i wonder...

...who has given you the right to even think about me, let alone write me...
...what has made you think that i care anymore...
...& still...i, myself, question that....

...i've asked others not to judge us...
...but why ask of others what we're unable to do ourselves...

...you apologize, without actually doing it...
...believing that it will matter...
...thinking...no...knowing that it will be accepted...

...but this time you're wrong...
...i have no strength for forgivness any longer...
...not for you, at least...

...only God knows how long and hard i've tried...
...but it's been long since i've given up...

...& i realize that i was right after all...
...that night...hurt you...
...because a smile has once again found a way to my face...

...and you hated it...
...hated the knowledge that my life didn't end when you left...
...even though we both expected it to...

...no...
...when you left...
...that's when my life finally began...

...something for you to keep in mind...

**Ako ikad dodjes ti
vrata cu ti zatvoriti
srce cu zakljucati
na silu osmijeh zadrzati**

...because...
...never again will i open the door @ 3am...

- 18:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

...da, jaka sam...

Strong Enough

- 09:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

tako istinito...

- 04:12 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.01.2007.


Prestala sam pisati...pitam se sta je razlog tome...hhmmm uvijek se nadje neki izgovor...tako cu i ovaj put...mnogo se desilo u ovih par mjeseci....isat cu opet....ali ne jos....sada cu samo ovu pjesmicu da stavim....

Ponovo okreces pogresan broj
ovde ne zivi niko tvoj
ljubav si zagzio, a mene izdao
sta sada trazis, zasto si nazvao

Isti je broj, al ne i ja
ja vise nisam zena ta
koja te volela i sve ti prastala
isti je broj, al ne i ja

Ponovo okreces pogresan broj
pusti da zivim zivot svoj
samo ne pitaj, da li jos volim te
ne zovi vise, pusti me, molim te

Ponovo okreces pogresan broj
zasto, kad vise nisi moj
dok sam ja patila i dok sam plakala
gde si tad bio, to me bas zanima



....a cim tri sata ujutro otkucaju....svaki vikend....zoves...i trazis izgovore da ti otvorim vrata...



Cudis se kazes zasto odlazim
dal' sam sposobna ja za to
da li sam slepa kako ne vidim
samo s tobom sve je konacno

A dok si harao, lutao, varao
do jutra s nekom drugom spavao
ja sam te cekala, postelju grejala
o kako sam pogresila

I da sam ocajna i nemam nikoga
ma s tobom bas ni u snu
najzad sam shvatila sebi sam dovoljna
prejaka za tvoju sujetu

I da sam ocajna i nemam nikoga
ma s tobom bas ni u snu
najzad sam shvatila sebi sam dovoljna
prejaka, prejaka za tvoju sujetu

Cudis se kazes zasto odlazim
zar je bilo sve pogresno
pricas koliko si me voleo
nikada izdao

A dok si harao, lutao, varao
do jutra s nekom drugom spavao
ja sam te cekala, postelju grejala
o kako sam pogresila


...staru godinu sam sa tobom zavrsila....a novu pocela...mada nema nastavka...gotovi smo ovaj put..

- 03:10 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

Kako da pocnem? Sa izvinjenjem, objasnjenjem ili zahvalom?Photobucket - Video and Image Hosting

Dugujem ti sve troje...ako ne i vise....Pitam se zasto od svih ljudi sam bas zvala tebe? Mozda stoga jer sam pretpostavljala da ces doci--ili sam se mozda nadala? Ma nije vazno....Za mene je sinoc bila noc da se ubijem....to sam i ucinila...Nisam trebala... sigurna sam....ali za sve postoje razlozi...ili izgovori... a ja ih imam dovoljno...ako ne i previse...Sinoc nije bilo kako sam zeljela da me upoznas...onako pijanu, nemocnu, punu potrebe i zahtjevanja....To nisam bila ja...ali i jesam...Ne znam zasto sam ti sinoc pricala o njemu...mozda jer sam pokusavala objasniti zasto sam si dopustila da me alkohol onako oduzme....Znam da znas kako je...da nisam jedina koju boli....ali tako cesto sebe uvjerim da mi je svejedno...da mi nije vazno da li je sa njom ili ne...ali onda ih vidim...i sve to propadne... Ja sjedim tu gdje i oni....i smijem se...veselim... provodim...a u sebi se raspadam...i pitam se zbog cega je on to zasluzio??? Ko mu je dao pravo da jos uvijek bude stanar moga srca...da jos uvijek bude razlog za poneku neprospavanu noc....potrosenu u alkoholu i propalom zaboravu? Ne zasluzuje to....Ne sada...ne poslije svega sto je bilo....a opet me zove...i trazi.... kao sto je i sinoc prije nego sto sam izasla iz auta... i pita me sta cinim od sebe....a ne pita zasto.... i opet pocinje sa onom supljom propalom pricom da ni njemu nije svejedno....ali kako da nije??? Ako je i njemu tako tesko i ako tako ubija sto ja pricam sa drugima...zasto onda ne biti sa mnom???? Sinoc mu je bio rodendan.... pila sam za njega...i to zna... Proklet bio...mrzim ga... mrzim ga jer me jos uvijek sve njegovo boli...a davno je bilo vrijeme da ga otjeram od sebe...a ne mogu...ne cinim to....jer navikla sam.... na cekanje... na trazenje... na nadanje....oprosti...nevazno je.... nisam trebala o tome pisati...trebala sam ovo uciniti jednostavno i kratko....samo napisati 'hvala' ali ne mogu...osjecam se kao da ti dugujem mnogo vise.... Sinoc kazes da si samo bio 'friend' i da nisi zelio da me policija zaustavi....Sta god si sinoc bio....zelio biti.... hvala ti od srca...Nikada to nisam ocekivala od tebe.... da ces ipak doci....trebalo ti je biti svjedno.... nevazno...trebao si ici svojim putem i svojom zabavom... ali nisi....nego si dosao po mene...i hvala ti....za vrijeme provedeno u autu....za vrijeme u kojem si mi dopustio da sve istresem iz sebe....mada je bilo tako kasno/rano i mada je vrijeme da se ide kuci odavno proslo....Slusao si me bez rijeci predasuda.... nisi se izrugao...ili nesto lose rekao....nisi me ostavio samu...jer kao da si znao da to nece valjati... da ce biti lose za mene....Oprosti za moje dodire sinoc....ne, znam da nisam presla granicu prijateljstva njima...ali ipak bili su bez dozvole...samo sam zeljela da se 'cuddle' na par minuta...oprosti...znam da si rekao da imas djevojku u Michigan....she's a very lucky girl....isto tako si rekao i da ne pijes kahvu...kada sam ti je nudila sa objasnjenjem da je nit pravim nit pijem...luda sam... ponekad i previse....bilo mi je drago sinoc te vidjeti u Piccolu....napokon...i poslije toga...sinoc si me spasio od sebe same...ne treba da pisem o tome ili govorim...jer neces shvatiti....ali jesi...i sada se pitam da li cu poslije ovoga imati hrabrosti javiti ti se opet... bilo na telefon ili preko ovog cuda....ne znam...mada si rekao da ti poruke ne smetaju...i da odgovoris kada stignes....u neku ruku znam da sam mnogo pretjerala... svojim pisanjem...Prikacila sam se za tebe kao priljepak....i to nevalja...mada mi namjere nisu lose... pretpostavljam da shvacas...a ako ne...onda je nevazno...i opet hvala ti....hvala za sinoc.... voljela bi da mogu to reci na neki ljepsi nacin...na jaci...da ti stvarno objasni koliko mi je znacilo...ali ne mogu...jer neznam kako....i stoga se nadam da je tih par jednostavnih slova ipak dovoljno....voljela bi da smo otisli na 'coconut' ice cream...mada neznam kako bi ga sinoc pojela...:-( mozda neki drugi put....mozda ces jedan od ovih dana na to pristati...bez obaveze... onako prijateljski....voljela bi da se nademo...mada neznam zasto....i najzad...oprosti...oprosti ako sam te sinoc odvukla od drustva....svojim naporom i potrebom... ponekad tako prokleto samo o sebi razmisljam...oprosti za moje pijanstvo....oprosti ako sam te uvrijedila bilo kojom rijeci...dodirom....ili ponasanjem... oprosti mi za cijelu noc/jutro....jer zgrijesila sam previse....u trenu kada sam pomislila da ce mi sinoc alkohol pomoci....izgubila sam....nadam se da sam ti bila u mogucnosti u ovoj poruci reci sve... na neki nacin se izvinuti i objasniti...mada znam da ne ocekivas ni jedno ni drugo....javi se ponekad...nazovi me...mada znam da neces....ja trazim vise nego sto mi mozes dati...i shvacam to...hvala ti....za sve....

- 18:55 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.08.2006.

Photobucket - Video and Image HostingZnam da ces procitati i ovo...ili ces mozda obrisati.....

....ma nije vazno...vise nista nije vazno...osim da shvatis da samo ti mi trebas....a to neces...ti imas nju....sa njom hodas....ona te cini srecnom...ja sam ti nevazna....a zasto si onda tako ljut na mene..zbog cega....pa nisam nocas nista lose ucinila....bila sam na koncertu....svi su poslije otisli kuci....jedino ja htjela doci u piccolo....zbog tebe....jer sam znala da ces biti tu....i bila sam u pravu... jedini razlog za moje mjesto za sankom si bio ti...jer odatle sam te mogla gledati...i jos mi kazes da te ne gledam...a kako bi znao, da ti mene ne gledas....kako???? ne lazi me da ti je svejedno...nego budi covjek i priznaj vec jednom da ti je stalo do mene.... sta vise imas time izgubiti??? nemas nista.... znam da me volis....znam da zelis biti samnom....cak i kada kazes da ne zelis....lazes...jer da ti je svejedno...da ti nije stalo...ti nocas ne bi me zvao bezbroj puta i onda poklopio....ne bi galamio na mene i zvao me ruznim imenima....ne bi mi rekao da te vise ne zovem i da se neces javiti...zasto si mi poklopio???? jedino sto si trebao reci je 'dodi' i dosla bi u roku pet minuta....samo si mi trebao reci da me cekas i stvorila bi se tu....jer trebam te....jer zelim te...jer nitko drugi osim tebe mi nije potreban....volim te....ne zanima me da li to zelis cuti ili ne....ne interesuje me da li se zoves amir....moje ime za tebe je bebe....i to ce uvijek biti... za mene drugi ne postoje....sta god ti mislio....nisam tako losa....nisam ona kucka kao sto mislis da jesam... nisam nista lose nocas ucinila...mada si mislio da jesam... sama sam dosla kuci...i sama sam bila... razgovori koje sam nocas imala su bili samo pusti prijateljski i to je sve....zao mi je sto mislis da mi samo treba neko da spavam sa njima....nije istina...jer ti si jedini koga zelim za to...ili za bilo sto drugo....zovi me...jer zvat cu te....jos uvijek te trebam....i znam da ti trebas mene....ne pokusavaj da se izgubis u njoj jer nece ti uspjet....bit ce samo lazno...ja i ti trebamo jedno drugo....jer volimo se....mozda ne zelis da vjerujes u to, ali istina je....jer da nije, bilo bi nam svejedno sta se desava....ne bi bili uzrujani kao sto jesmo.....voli me....kao sto to zelis a nesmijes....prepusti se vec jednom....nemas sta izgubiti...ne plasi se...nema razloga....jer volim te..i bit ce u redu...uvijek cu te cekati....stoga...vrati se...

- 17:32 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 18.08.2006.

Photobucket - Video and Image Hosting

I'm ok....

- 06:16 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 16.08.2006.

Jos uvijek svojim izborom ne dopustam zaboravu da pocne...mada je vrijeme odavno tome doslo...Jos uvijek nesigurna kako dalje bez njega tu...mada je tu rijetko kad bio... i ponekad...jos uvijek ocekujem ono zvono u tri sata ujutro...

..kad se sve kafane zatvore... pomislim da ce doci iz navike...a ni to razocarenje mi nije dopusteno....ali...i'm ok... koliko mogu biti...a ostalo...nevazno je...
Photobucket - Video and Image Hosting

- 08:57 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.08.2006.

Uspjela sam se uvjeriti da je proslo...da vise nije vazno...da nastavljam dalje...i da ce biti u redu...Grdno sam se prevarila...

Photobucket - Video and Image Hosting

Ne, nisam ti napisala koliko mi nedostajes na svom tijelu....ali stari oziljci su jos uvijek svijezi...zar im nije bilo vrijeme da izblijede...bar malo?

Photobucket - Video and Image Hosting
Neznam da li si jos sa njom....ne zanima me....ali kad god pomislim na ono par puta sto sam vas vidjela skupa...sve mi se zgadi...

Photobucket - Video and Image Hosting
Vise ne pripadas meni....i sve jetako prazno....jos uvijek pogledam u telefon misleci da sam propustila tvoj poziv...koji vise ne dolazi...
Uvijek cu biti tu za tebe...cak i znajuci da sam ipak posljednja osoba kojoj i se osvrnuo za bilo sta...

- 08:12 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.08.2006.

Photobucket - Video and Image Hosting

Taman kad pomislim da sam se navikla...da sam te izbrisala...pojavis se...neprimjetno se ponovo usunjas u moj zivot...i dopustim ti...na sekundu...na momenat... zbog potrebe...zbog navike...zbog zelje...Ne, tvoje rijeci vise nemaju znacenja...prazne su... ne cujem te...samo vidim usne kako se micu...nema razloga da znam sta govoris...ne zanima me...nedostajao si mi...bilo te je lijepo vidjeti...mada cudno...nakon ovako dugo vremena... koliko je dana proslo od posljednjeg puta? nisam sigurna...prestala sam brojati...gledajuci te pokusavam razumjeti zasto si dosao...zasto sam pristala te vidjeti...od ovog susreta nemamo nista...ni ti ni ja...da li je ovo bio neki pokusaj za izvinjenje...za objasnjenje...pokusaj da rascistimo stvari medu nama....zar je bilo potrebno...osjecam se kao da smo stranci...medu nama je sve nestalo...zar tako brzo...hmmm...osjecam se kao da gubimo vrijeme ovim susretom...pitam se sta bi ona rekla da zna gdje si...ionako kazes da je nevjerovatno ljubomorna...govoris mi da je slucajno ne nazovem i kazem da smo se sastali... ma zar si lud...kakva bi svrha tome bila....prerastla sam te djecije igre...ovo je trebalo da bude tesko...trebalo je da me boli da te vidim...i smijesno mi je...smijesno sto ne osjecam nista...osim indifference...zezas me...na onaj stari nacin...smijemo se...iz navike te zovem kako sam i prije...pravis se da ne primjecujes...setamo...u krug...nervozno...na kraju odlucujem da idem...nema potrebe da vise ostajem...ovo je ionako bila propast...trazim zagrljaj....zelim vidjeti da li cu osjetiti bar mali dio one ljubavi sto sam mislila da jos uvijek imam za tebe...kada osjetim ponovo tvoje ruke oko sebe...razocarana, odmicem se od tebe...jer nema nista...apsolutno ni zrno topline...ni ljubavi nisam osjetila...pozdravljam te poljubcem u obraz....okrecem se i idem... nakon par minuta hodanja...okrecem se iza sebe...jos uvijek stojis na mjestu gdje sam te ostavila...i gledas za mnom...masem ti...a ti napola dizes ruku...na tren pomisli da ti je zao sto idem...da bi zelio da sam ostala...pomisli da se vratim...ali sa osmjehom shvati da to ne zelim...ne zelim da se vracam...tebi...ne zelim da budem vise tvoja...jer to nikad i nisam bila...ne zelim da znam sta si razmisljao u tom momentu...da li si se kajao za sve...i da li si pozelio da ides sa mnom...to vise nije vazno...vise nema povratka tom zivotu...zavrsen je za nas...nevazno je ko je tome kriv....nevazno je sta smo zeljeli...mogli...i probali...ostalo je samo da se sjecamo....i pitamo 'sta da...'

- 05:38 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.07.2006.

Photobucket - Video and Image Hosting

Kazu mi da si me trazio jucer....Zar je moguce...skupio si hrabrosti upitati za mene...nakon svog ovog vremena...znam da si uvijek bio u blizini...ali predaleko...Uzbudena sam...ostavio si poruku da ces doci sutra...ali pitam se hoces li? Mozda ces pomisliti da te ne zelim vidjeti... mozda ce ti biti lakse da me opet samo kroz prozor posmatras....iz daljine...neprimjetno...a ja...cijelo vrijeme cu gledati kroz prozore... pokusavajuci da te ugledam...nesigurna da li to stvarno zelim...Pitam se da li cemo se zagrliti...ili samo pruziti ruku jedno drugom...Da li je vrijeme da ti oprostim...i pruzim jos jednu vise sansu...koju ces pohlepno primiti, sa izgovorom da si se promjenio...da ce ovaj put sve biti drugacije...Zelim te vidjeti...nedostajao si mi...sjecam se kako sam poslije tvog odlazka, svaku noc te cekala...nadala se...a znala da neces... Trebamo jedno drugo...na sve moguce nacine...i zelim da ti pruzim sve...ali sprijecava me sama pomisao da ces me opet unistiti razocarenjem...Znam da sam postala dovoljno jaka da predem preko svega...ali mozda bi trebala biti i dovoljno pametna...da shvatim neke stvari...Ponekad se ljudi ipak ne mjenjaju...znam to po sebi...koliko god govorila da su neke stvari sada drugacije ili da sam se ja promjenila... na kraju ipak ostaje samo ona suplja istina--ostala sam ista...Misao zamazana nekom neostvarenom zeljom...Sjecanjem koje ne zasluzuje kajanje...Mrzim sta smo sve ispustili...Zelim da ti dokazem da sam jos uvijek tu uz tebe...da cemo biti ono dvoje ludih sto smo nekada znali biti...zelim da vjerujem u tebe...ali treba mi dokaz za to...Toliko drugih me cesto upita za tebe...a ja, bijedno lazem...znajuci da se unatoc rijecima istina ocrtava na licu...uvijek sam bila los lazljivac...dok si ti u tome bio profesionalac...Prestala sam te traziti...cekati...i razmisljati o tebi...Uvidjela sam da nema potrebe...jer ti si sebi zivot oznacio...izabrao si svoj put, ma koliko on bio los u mojim ocima... i njime krocis...sam...napusten od svih...svojim izborom...Pitam se gdje je nestala ona osoba koja si bio...u kojem trenutku si se pretvorio u covjeka koji si sada...Da li ima nacina da u tebi jos postoji zrno onog sto si bio...negdje duboko skriveno od surovog zivota....Uvijek si bio tako naivan...misleci da ti nitko ne zeli naskoditi...a oni...svi su sada tako vislji od tebe...niko od njih da ti pruzi ruku i ponudi rijec podrske... i opet ne shvacas...nisi samo ti kriv....krivi smo svi...svaki zivot se sastoji od kajanja i greski...Bog samo zna da je moj njima ispunjen...ali vazno je kako se bocis sa tim...Da li se predajes ili boris unatoc svemu...Tako mnogo razloga postoji da se svaki dan nasmijes...da se divis zivotu...i budes zahvalan sto si jos uvijek u njemu...Ne dopusti nevaznim stvarima da te uniste...zivi...jer samo jednom mozes...na kraju svi nestajemo...ostajemo samo na starim slikama i urezani u sjecanju...Dodi...cekat cu te...necu ti pruziti ruku...necu ispustiti suzu...ponudit cu ti zagrljaj...nadajuci se da ces kroz njegovu cvrstinu osjetiti bar mali dio od sve ljubavi sto imam za tebe...Ne placi...jer nema potrebe...grijehovi su ti oprosteni...bar oni koje si ucinio nada mnom...Probat cemo opet...polako...upoznat cemo jedno drugo...one osobe sto smo postali...a ostalo...vrijeme je pred nama...ovo nam je jedna vise sansa pruzena da sve popravimo...iskoristimo je...jer ne zelim da razmilsljam da li, ako ovu propustimo, cemo ikada dobiti drugu...uspjet cemo...samo vjeruj u to....u nas...i u sebe...jer znam da mozes...ipak...vjerujem i ja...

- 03:10 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 25.07.2006.

Isn't this cute? Mada bas i ne pripada u ovaj post...Photobucket - Video and Image Hosting

napokon....nakon 12 godina...sam se nakanila...i uspjela....postala sam drzavljanin...prava 'amerikanka'...ma hajde, k'o da to nesto znaci...al' i'm happy...mislila sam da ce pitanja biti teza...a ono samo ih 8--jedno sam ipak uspjela da zeznem ;-) but i'm finally done... Tako da vec pravim planove za Europu next year...ma mogla sam doci i prije...ali ja tvrdoglava pa necu dok ovo ne ucinim...sad vise nemam izgovora...ali ipak, Hawaii su mi sudeni u Septembru, cim se prijatelj vrati....Jedva cekam....ovaj Chicago stvarno moze da dojadi...zvao si me da mi cestitas....iznenadio si me...sa pozivom...sto si se sjetio...nismo dugo razgovarali...nismo imali o cemu...ali hvala ti...ipak je lijepo znati da nekad pomislis na mene :-D i'm a dork...but, a happy one!!!! (ovaj post je malo cudan....nije ono moje uobicajeno, nostalgicno...ali nema veze...cuz i'm haaaaapppppyyyyy) oh, da....subota noc...izlazak u Caffe....fenomenalan provod....kuci u 5 ujutro....dugo nisam.... opet cu da zivim za vikende....a i marmelada...iznenadio me je plesanjem...da si bio tu...poludio bi od muke...but it doesn't matter... Srecna sam sama....cak sam i prestala brojati dane od kada sam te posljednji put vidjela...samo znam da je bilo podavno...ili se bar osjeca tako... Cak prode i pokoji dan, a da na tebe ne pomislim....tako mali koraci...kojima se tako jako ponosim...ali ima ljudi koji mi jos uvijek uporno govore da cu te primiti natrag cim to zatrazis...ali grijese...jer shvatila sam da necu....jer zivot bez tebe je ljepsi, nego zivot sa tobom...bar za mene...a ljubav...ma ljubav nema nista tim...'od ljubavi se ne zivi' sam si to rekao 2000 puta...so...who cares....except that i'm happy...

- 21:30 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 21.07.2006.

I'm downloading music...nalazim novu od Stoje...Slusam prvu, drugu, trecu pjesmu...u grlu mi se sve skupilo...kao da su sve tri pisane specijalno za mene...a prestala sam...ici pored tvoje zgrade...zvati te...pisati ti poruke...

Napokon zatvaram vrata tom zivotu...i sto je najsmjesnije...uspjevam...prosla me je i tuga...i ljutnja...ma prolazi me sve...citam svoje prijasnje blogove i vidim da ipak nisam bila srecna uz tebe...uvijek je bio neki problem ili nesporazum...uvijek je bilo nesto sto nije valjalo medu nama...kako sa moje, tako i sa tvoje strane...Cudim se da smo uopce i uspjeli dogurati dokle jesmo, a da nismo jedno drugo potpuno unistili...Nasa ljubav je bila nezdrava za oboje...a opet se pitam sto smo u njoj ostali...Shvatila sam zasto me je toliko povrijedilo sto si otisao drugoj...zato sto sam navikla na tebe i sto nisam htjela biti sama...a isto tako jer sam se pitala sta ce ljudi reci....a sada...ma kako se navikla tako i odvikla...a sto se tice ljudi i njihovih traceva...ma zaboli me...ne zivim ni od kog niti za kog osim za sebe...tako da...who gives a F...!!!! A tako mi je bilo super sinoc u gradu...Nevjerovatan provod, cak bez ijednog gutljaja vodke...a bila mi je stalni prijatelj zadnjih par tjedana...ne treba mi vise ni ona....samo ovo dobro drustvo, muzika, i provod...sve sto sam ziveci uz tebe propustila...i tek sad vidim kakva sam ja budala bila...
Photobucket - Video and Image Hosting


Ovo je samo kraj i nista vise od toga
mi smo se rastali i prije ovoga
ovo je samo kraj
mi vec odavno stradamo nijemo
jer i kad cutimo, mi se razumijemo

Gde god podjem tebi idem
na tu stranu sve me vuce
svi zive za svoja sutra
a ja jos za svoje juce

Ovo je samo kraj
mi vec odavno stradamo nijemo
jer i kad pricamo
mi se i ne cujemo

- 05:49 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 18.07.2006.

Photobucket - Video and Image Hosting

- 00:41 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

Vise nemam mjesta za sjecanje...nemam snage za bol...zaustavljam suze...gusim jecaj...ledim srce....Brisem te iz sebe...sve nestaje...ostalo je samo PREZIVLJAVANJE...

Hosted by SparkleTags.com
Hosted by Sparkle Tags

- 09:03 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.


Doleti ptica i rece:
"Zasto tugujes? Kad si krenula, znala si put i zato ne placi.
Otjeraj tog romantika iz sebe, proslo je njeno vrijeme.
Sada vladaju kompjuteri i roboti.
Oni nemaju vremena za tvoju bol."

"Ne placi-znala si da si tijelo koje treba ispuniti prazninu.
Stegni zube, ti to mozes.
Toliko boli si prosla, pa ces i ovu.
Samo ne dozvoli da drugi vide."

"Sto prije shvatis gdje ti je mjesto, prije ce bol nestati.
Zato masku sa osmijehom stavi na lice i kreni dalje.
Istim putem ili drugim--ti odluci"

To rece ruzna ptica i odleti.

Ja odluci istim putem, i dalje svoju bol nositi

- 08:52 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

Nocas....naci ces me za istim stolom....kako se smijem nekoj njenoj sali...njegova ruka lagano prebacena preko mog ramena...sa polupraznom casom vodke ispred mene....

U prolazu ces zastati i pozdraviti se....sa njima...a i sa mnom....oci nam se nece susreti...jer to bi bilo previse...Neces shvatiti otkud tu sa njima...smetat ce ti...i gledat ces me kroz noc...pravit se da ti je svejedno...pustit ces joj da se ugnijezdi pored tebe...misleci da ce mi to naskoditi...zeleci da me povrijedis...zeleci da ucinim nesto ludo...i time ti opet dokazem da te ipak jos uvijek volim....a ja...okrenut cu ti leda... igrat cu cijelu noc....sa njima....sa njim...pjevati i smijati se...iskreno...iz inata...cak cu uzeti i nekoliko gutljaja njegovog piva...samo da ti dam povoda ljutnji...jer uvijek si govorio da bi trebala piti pivo, a ne vodku...Pomislit ces da mi je svejedno...ni u trenu neces razmisiti da je mozda sve ovo laz....da je ovako sve lakse...igrati ovu igru koju si sam zapoceo...brisuci tvoja pravila...a praveci svoja...da li uzivam... mozda...bar na neko vrijeme bol se mjenja zadovoljstvom...Pitat cemo se ko je jaci....ko ce duze izdrzati...znajuci da na kraju noci... oboje cemo pozeljeti da budemo zajedno...jer bilo bi burno...vatreno...da li je to ono sto zelimo....do cega pokusavamo doci...narucujem jos jednu...ipak, uz pjesmu 'Umri u samoci' mora se nesto zaliti....kako dijelovi te pjesme nam pristoje...zelim se okrenuti...vidjeti sta ti u tom trenu mislis...ali odustajem...izasla sam da se provedem...da ne mislim na tebe....hmmmm, ma koga ja to lazem....nije istina... izasla sam... jer sam znala da ces biti tu....jer sam te zeljela vidjeti...jer sam ti zeljela dati do znanja da zivot ide dalje...da se borim...i da cu uspjeti...

- 21:38 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

Ulazim i pogledom prelecem po raji....prilazim njihovom stolu nasmijana...i vidim vas na regularnom mjestu...kauc u pozadini...sjedite zagrljeni...

narucujem vodku...sliva se niz grlo u dva gutljaja...ona mi govori da je jos uvijek ljuta na mene...pitam se koliko dugo ce biti...odlaze ubrzo a meni se ne ide...svida mi se tu...u tvojoj blizini....pa kako tako....neke djevojke nas zovu da sjednemo sa njiima...prihvacamo i premjestamo se....znam ih odnekle...ma nije vazno...vazno je da se pije kao da slavimo....sjedam tako da sam ti okrenuta ledima...prilazi neki njihov prijatelj....saznajem da je i tvoj...pita me kako to da si sa drugom...zar mi ne smeta...grli me prijateljski i govori da cemo te napraviti ljubomornim...smijem se i kazem da to nije potrebno...to mi nije cilj...govori da zamjenimo mjesta pa da te mogu bolje vidjeti... kazem mu da je to nepotrebno, ali opet cinim sto trazi...jer ipak...zelim te vidjeti....pjesme su sve po mojoj volji....ne igram...ali pjevam iz sveg glasa....znam da ces se pitati otkud ja sa njima...kako ih znam..i sve ostalo....u neko doba odlazis...sa njom...mi ostajemo....i ostali tada saznaju sve...pitaju me kako mogu sjediti mirno i gledati te sa drugom...pitaju me otkud mi snaga...a nemaju pojma koliko sam u stvari slaba....kupimo se i mi poslije bezbroj vodki i idemo...on hoce sa mnom, a hoce i Sanja....Aldijana zeli kuci...meni je sve svejedno...ide mi se bilo gdje...na kraju, svako ide svojoj kuci....a ja tvojoj....stizem upravo kada izlazite iz auta na parkingu...gledam vas....zagrljeni hodate...i mrzim te...mrzim te tako jako da je nesnosljivo....gledam vas sve dok ne nestanete iz vidika...a onda obilazim autom par puta ne bil vas nasla....luda sam...znam....mucim sama sebe...znam i to...ovo mi ne treba...svjesna sam i toga...ali opet ne prestajem...osjecam kao da je ovo neki nacin na koji ce mi biti lakse...na koji cu....ma neznam vise ni sama....jednostavno...zelim vas vidjeti skupa...odjednom vas ugledam kako stojite kraj njenog auta...znaci parkirala je pred tvojom zgradom...da li to znaci da ti je ranije bila u stanu ili ste se samo nasli pa skupa izasli...uhhh, ne zelim ni pomisliti na to....mislim da si me vidjeo...ali nisam sigurna...ma nije me ni briga...imam pravo da se vozam gdje god pozelim...pa nije ta ulica samo tvoja...mada...bas i nema razloga da njom prolazim u 2 sata ujutro....obilazim jos par ulica...i parkiram se... gledam te kako je gledas dok odlazi....stojis dok se ne izvuce iz parkinga i mases joj....u trenu pomisli da si mozda cekao da vidis da je necu pratiti....ma otkud ti ta ideja???? cekam dok ne dodes do ulaza svoje zgrade i picim za njom....opsjednuta??? mozda!!! znatizeljna??? i te kako....okrecem se na semaforu i pratim je....pitam se da li me je primjetila, ali ne zanima me....imam pravo...raditi sta hocu...i kako hocu...nakon 5 minuta zvoni telefon....na autoputu sam....privatni poziv...znam da si ?ti...razmisljam da li da se javim....pustam da nekoliko puta zvoni i onda samo pitam 'molim?' znajuci da si na drugom kraju ti.... 'zasto me pratis?' pitas...otkud ti to? odgovaram...u trenu pomisli da je ona primjetila da je pratim i nazvala te....ali brisem tu misao iz glave i pravim se kao da nemam pojma o cemu govoris....nastavljas sa pitanjima otkud ti znam prijatelje....otkud sa njima...itd...pitam te otkud znas da ih ja neznam prije nego ti....iznenaden me pitas otkud to...mjenjam temu...pitam te gdje ti je draga....kazes mi da ne budem zla... nastavljas govoriti da mi ne treba sve ovo....da tebi mozda do nje i nije stalo...da ovo...da ono....ista stara suplja prica.... dopustam ti da se istreses...i onda se sama ocepljavam....govorim ti sve sto mi od kad je sve ovo pocelo nisi dao sansu...govorim ti i sta treba i sta ne treba...i sto ce te povrijediti i sto te nece zanimati....i sto je vazno i sto nema smisla....absolutno sve...jer vise ne zelim drzati u sebi... govoris da sa njom neces imati nista ozbiljno...na sta se ja smijem...pa budalo Bozija, ako ovo nije ozbiljno, sta onda jeste...pitam te za svadbu, a ti govoris da si samo htjeo vidjeti kako cu reagovati.....Zali Boze, sto imam dug jezik jer nocas si poslije tih izrecenih rijeci upravo saznao kako reagujem....Pa ti nisi covjek, nego zivotinja...ma nisi dostojan ni da te zivotinjom nazovem...Kako imas srca tako nesto reci...da vidis kako cu reagovati...ma goni se u vraga..eto kako....bezosjecajni stvore jedan...i odmah u sljedecoj recenici govoris kako ja ne treba da mislim da je tebi sve ovo svejedno...ali ako ja zelim da hodam sa tvojim prijateljom, to je u redu sa tobom...Odgovaram da kao prvo, uopce me ne zanima da li je sa tobom u redu ili nije, drugo, ne treba mi dozvola od tebe da zivim svoj zivot, a trece, sa tvojim prijateljima ne zelim hodati jer se ne kontam spustiti na taj nivo....uglavnom, nastavljas da mi nikad ne bi uspjeli... da nismo mogli sve ove godine, i zasto jos uvijek mislim da bi...i bla, bla, bla.....u jednom trenu te pomisli upitati da li je ona na drugoj liniji, ali kontam i da jeste...sta me briga...nek slusa ako joj to sta znaci...i nastavljamo...po starom....ti govoris sta trebam i ne trebam.. sta je za mene dobro, a sta nije....a ja tebi bandam kako mi nedostajes...govorim ti da poslusas pjesmu sto imam na myspace...a ti kazes da neznas kako da me nades....sreco, da me zelis naci, nasao bi....kao i ja tebe....it's impossible...odgovaras...ne, grijesis...sve je moguce, ako to dovoljno jako zelis...vjeruj mi....znam ja...jer dovoljno sam zeljela...i bilo je moguce....i jos uvijek jeste....jer da nije...ti nocas ne bi nazvao....ne bi pricao kako ti je svejedno ako budem sa njim....a oboje znamo da te je to jelo kao i mene kad sam gledala tebe sa njom....zurila je cijelu noc u mene...kao da je ocekivala da cu joj prici i reci nesto...ma nije vrijedna toga...a nije ni kriva...jebat je... ona je samo neduzna u ovoj igri....da nije bila ona, bila bi neka druga...poslije mnogo brbljanja sa obje strane govoris da si umoran... da moras leci...ne radis...trazis posao...pa od cega onda umoran? govoris mi night-night...onako kako to volim...why? pitam te zasto si me nazvao kad sam ja tebe prestala...zato jer ne zelim da se mucis....ne zelim da ti bude tesko....zelim da budes ok...govoris....a jesi smjesan! po cemu si to nocas zakljucio da nisam u redu??? zbog sve one vodke??? zbog neprestanog osmijeha na mom licu? ili zbog zezanja sa njim??? svejedno....ipak si nazvao...i opet ces....a ja...javit cu se...svaki put...

- 10:22 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2006.

TODAY...is a gift.... TOMORROW...is a promised hope... YESTERDAY... is a wind at your back...

"DANAS...je poklon.... SUTRA...je obecana nada.... JUCER...je vjetar za tvojim ledima..."

...za one koji ne znaju engleski ;-)

- 14:42 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Check Out Blinkyou.com for thousands of custom glitters and layouts

.

- 09:56 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Kako Bog moze biti tako okrutan??? I onda ocekuje da vjerujemo u njega...Kako??? Zasto...kada ne daje ni jedan razlog za to...

Dopustio joj je da sest mjeseci gaji novi zivot u sebi....sest mjeseci da taj zivot stvara u svom sitnom tijelu...da se nada...sprema...raduje...
a onda to tako grubo i prokleto oduzeo u trenu....Sta je ona tako lose uradila---gdje u zivotu je tako mnogo zgrijesila da mora isplatiti na ovaj nacin...a tako je bila srecna kad je saznala....prvi put kad je cula...da je trudna...neprestano sam joj govorila da zelim da ima curicu...a ona se smijala...koliko smo samo puta pricale o odjecici...sobi...stvarima...imenima...a sada....to vise ne postoji...pluca nisu dovoljno razvijena...nije mogla da prezivi...a bila je curica...rodena tri mjeseca prije vremena...nisu mogli nista uciniti za nju....glavica joj kao moj dlan..
Nije htjela da je vidi...dopustila je bolnici da je sahrane...pustili su je kuci...gdje se pravi kao da se nista nije desilo...Kako da joj pomognem? Sta da joj kazem....zelim da place...zelim da osjeti bol...da je ne krije...jer puknut ce na kraju...plasim se da ce sada unistiti svoj zivot....da ce joj sve biti svejedno...zelim joj reci koliko je volim...da ce sve biti u redu...da postoje razlozi za stvari sto se dese...ali na koji nacin da to kazem....kako da kazem kad ni sama u to ne vjerujem...Kakav razlog je postojao za to??? Kakav izgovor Bog ima za ovo sto joj je ucinio???? Placem za obje...nemogu se smiriti....svih ovih jedanaest godina sto je znam....kroz sve smo prosle...a sada..na koji nacin da joj pomognem??? Plasim se da ce kriviti sebe...da ce misliti da je ovo, ili da nije ono....mozda bi....ali mozda ne postoji...nije kriva... kriv je samo Bog....jer jedino on ima hrabrosti uciniti nesto tako zlobno....i vise ne vjerujem....ne vjerujem da postoji...jer zasto bi.... zasto, kad se sve oko mene raspada....zeljela bi da mi da samo jedan mali znak da postoji...nesto jednostavno...samo da mi dopusti da opet vjerujem u njega...ovako...jednostavno ne mogu...i ne zelim...bila sam tako srecna za nju...zivot joj je tako lijepo isao...napokon sam bila zahvalna sto joj se Bog osmijesio...sto joj je pruzio ljepotu zivota...a nisam bila svjesna da joj se samo podrugivao...odlucila je ime, mada nije bilo po vjeri...nije joj bilo vazno jer oduvijek je htjela da joj se cerkica tako zove....ARIJANA....bila bi tako mnogo voljena....samo da je Bog se malo smilovao...na jednu neduznu zenu...sto od zivota samo trazi mrvicu srece...koju u svojih 27 godina jos nikada nije dobila...

- 08:48 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

...

Vise sama sebe ne razumijem...Jedan dan sam u redu...posve normalna...a sljedeci opet cudna...Funkcionisem normalno dok se u sebi raspadam....Drugi ne primjecuju jer se skrivam pod laznom facadom...Ovo jedino mjesto gdje istina izlazi...a mozda bi i ovo trebalo prestati...mozda me sva ova pisanja i izluduju...Svjesna sam da cu biti ok....ali...ma neznam vise...gledam si u ruku i pitam se sta mi je to trebalo...osjecam se kao razmazeno dijete koje odluci napraviti belaj kad ne dobije ono sto zeli....mozda je to sve i sto jesam...razmazena, nerazumna, djetinjasta...nadajuci se da cu tako ponovo dobiti....mada to nije ono sto zelim...nas odnos nije bio zdrav....nije bio dobar ni za tebe ni mene...zasto mi je onda sve ovo tako jako krivo??? Znas...nisam tuzna vise...nego ljuta....ljuta zbog nacina na koji si me ostavio!!! ljuta jer nakon svega nisi ni pokusao ponuditi bilo kakvo objasnjenje....nisi pokusao ni sacuvati prijateljstvo....jednostavno...otisao si...na tako glup nacin...i mrzim te...mrzim sto sam ti dopustila da i poslije svega sto si ucinio, opet nades put do mojih misli--konstantno... mrzim te jer mislis da jos uvijek tu pripadas...i zato sto te tu cuvam...I HATE, HATE, HATE, HATE, YOU!!!!!! Ali ipak, vise mrzim sebe jer sam ti dopustila...

- 08:31 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.07.2006.

Photobucket - Video and Image Hostingbogato crvena boja.....uvijek mi je divno stojala....

pravim malu crticu....kusam....da vidim da li je ono staro zadovoljstvo jos uvijek tu...da li je jos uvijek socno kao prije....zatvaram oci, da ne mislim....pokusavam da skamenim ovo srce sto bolno u meni lupa....jos jedna crtica...jer nisam dugo...pa onda malo veca....jer ipak je neosjetljiva....i onda jos jedna, koju slijedi druga, treca...dok se ne pretvore u bezbroj...ali jos uvijek ne osjetim...nista osim sjecanja.... samo da mogu zaboraviti, mogla bi i sve ostalo...ovako....samo jedan izlaz postoji....a mislila sam biti hrabra...bila ubijedena da sam jaka... onda sa sokom shvatila da....ipak sam ona stara...unatoc tom sto sam mislila da sam se promijenila.....pruzio si mi zadovoljstvo da u to vjerujem...a sada je postalo bezpotrebno....kroz zatvorene oci osjetim tekucinu kako ide...spusta se niz dlanove....ne brisem je...dopustam da ide sebi odavno znanim putem.....ovaj put necu praviti izgovore...nema potrebe za njih...istina je gorka....uvijek je i bila...sve dok sami sebi je ne zasladimo svojim mislima....moj secer je odavno potrosen....a zamjenu ne trazim...i opet...crtica...crtica...crtica....pitam se koja je po redu...ma koja god da je...ne prestajem jos...imam previse za isplatiti da bi ovako rano stala.....i nastavljam...sa svakim starim sjecanjem pravim novi potez....mrzim ljude koji govore da gledam na bolju stranu...na koju bolju stranu, kad gdje god da se okrenem sve je gore i gore...evo, probala sam....pa zavrsila gore nego da sam odma po starom....osusena ruza u zadnjem sjedistu auta...registracija '560....' kao telefon...poput moje...tama...romantika...ruke isprepletene preko naslonjaca....iznenadenje u ocima...panika...pa onda strah.... koliko covjek suza moze imati u sebi???? koliko dugo treba plakati da bi se bar malo ih istrosilo??? vucem crte....sve brze...sve jace...sve dublje... uopce ne spoznajem da pocinje boliti....da mozda ipak pretjeravam....da mozda postoji neki drugi odgovor na sve ovo....i smijem se....smijem se... glasno...sve dok se ne pomijesa sa nekim zivotinjskim urlikanjem, stvorenim iz bola...otvaram oci....u soku gledam u svoje 'remek djelo'.... cinjeno samo jednim alatom....samo jedna boja koriscena...crvena....bogata....zgrusena....razmeljana....nisam ni primjetila da je iskapala po posteljini...divim se ruci....izgleda bas onako kako se osjecam....isarana...izguzvana...izrezana...u totalnom haosu...bacam zilet na vitrinu... i ustajem...krv kapa niz ruku... zasto bas samo jednu ruku....zasto ne i drugu, pitam se....uzimam flaster i grubo ga lijepim preko krvi i crtica...za koje nisam ni primjetila koliko su duboke...i nalazim izgovor....morala sam....jos samo nocas....ovo je posljednji put...nisam znala sta drugo....sve ostalo sam ucinila...sve osim ovoga....a u stanju sam opet...jos mnogo puta...bez prestanka...sa nadom...sta god drugo rekla...uvijek sam spremna..da opet...jer vrijedi....

ta bogato crvena boja....sto mi je uvijek divno stojala....zasto nocas da prestane....

- 08:36 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2006.

telefon zvoni...privatni broj...javljam se bez razmisljanja...nekoliko puta govorim 'halo' i bas u trenu kad pomisli da poklopim, cu taj tako poznati glas...

iznenadio si me...kazes ne zelis da ispadnes 'supcina' mada ipak jesi, pa si nazvao...pitas kako sam...kako su moji...da li je sve u redu...da li sam ok...pricam sa tobom kao da se nismo vidjeli godinama....nema toplote u mom glasu, nego samo obaveza...krivo mi je sto sam se javila...voljela bi da nisam...pitam se da li bi ostavio poruku...al' cisto sumnjam...nastavljamo pricati...o sitnicama...kazes da sam postala professional uvezi myspace...smijem se i govorim da cu ti pomoci i sa tvojim...mjenjas temu...govoris da prolazis kroz mjesto gdje smo nekada isli na odmor...wisconsin dells...oboje sutimo par minuta...sjecajuci se...bilo je so much fun...sjecas li se koliko smo sampona istresli u whirlpool....pa nije htjelo prestati da se pjeni??? Trebalo nam je tako dugo vremena da ga isperemo i iscistimo...lijepa sjecanja... odjednom me pitas da li mogu uzeti July 20 da ne radim na poslu...govorim ti naravno i pitam koji je to tocno dan...da znam...petak, kazes..
odgovaram da nema problema...i pitam zasto...cutis...ponavljam pitanje...'Mislim da ti dugujem da cujes iz mojih usta...a ne od nekog drugog. Uvijek si govorila da te zovnem kad bude vrijeme. Zovem te sada. To ti je poziv na svadbu.' Nista ne shvacam...pitam te ko se sada zeni...i cujem kako ti se uzdah odlijema iz grudi...stvari postaju biti jasne...ali ja ipak te tjeram da ih izgovoris....'Zenim se.' Cutim...Ostala sam skamenjena u trenu...Da li da ti vjerujem? Ne zelim... To je nemoguce...zelim te pitati koga, ali znam odgovor na to...ponavljas moje ime nekoliko puta...trazis od mene da se javim...nisi siguran da li sam jos uvijek na vezi ili sam poklopila...a ja...buljim u telefon...nije mi jasno...osjecam se kao da sam cula nesto nemoguce...kao da se to nikada na svijetu nemoze desiti....vidim prekidas vezu...ali par sekundi poslije, telefon zvoni...i tako neprestano nekoliko puta...ne ostavljas poruke...nego samo dopustas da zvoni dok ti se sekretarica ne javi...i onda poklapljas....napokon odustajes...shvatio si da se medu nama nema sta vise reci...ti si rekao sve...sa te dvije tako kratke rijeci...izbrisao si me iz svog zivota totalno...Zelim vristati...zelim plakati...zelim nekoga prebiti...zelim...ali nemogu...prazna sam....nesvjesna...onog sto si rekao...sledena sam ostala u tom momentu...ubio si me... ali bezbolno...jer ne boli me...ne placem...ne vristim...samo sjedim...i mirna sam...previse...to nije dobro...i ne...necu ti doci na svadbu...mada sam uvijek trazila da me pozoves...to je bilo iz sale...jer nikada nisam ni pomislila da ces se ozeniti dok te jos budem voljela...na neki glup nacin sam mislila da ces bar sacekati da ti dopustim da mi postanes samo prijatelj...a ne ovako...znas je tocno mjesec dana...od Maja 28...i sada je zenis...Neka ti je sa srecom... zelim ti sve najljepse u zivotu...jer nema potrebe da ti zelim zlo...neka ti ona bude sve sto si ikada mogao pozeljeti u zenskom polu...i neka ti pruzi sve sto zasluzujes...i nadam se da ces je voljeti...ludo...kao sto nikada do sada nikoga nisi....i pokazi joj to...nemoj kriti...Nosi je u svojim dlanovima kao kap vode u pustinji...jer vrijedna je toga...Necu traziti da me se nekad sjetis...necu pozeljeti da pronadem put do tvojih misli... za to je vrijeme proslo...vise nema potrebe...dopusti mi da postanem zaborav...jer ne zelim biti sjecanje...

- 07:30 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 27.06.2006.

Da li postoji neka veca sila sto nam kroji sudbinu...ili je sami nesvjesno odlucujemo za sebe???

Da li sami sebi zadajemo nepotrebne boli...cinimo neispravdane grijehove...trazimo izgovore...a neprestano pri tome, krivimo druge... za sve ono cemu smo krivi samo mi...Da li ja uzivam kada me boli...zar mi je tako tesko staviti osmijeh na lice i nastaviti zivot u kojemu je cak i poslije tebe ostalo jos mnogo toga lijepog??? Zar moram se nadati svaku noc da ces doci ili bar nazvati...i onda razocarana u suzama zaspati? Da li moram izlaziti na ista mjesta gdje znam da ces biti ti? Da li te trebam zvati nekoliko puta na dan i poklopiti slusalicu kada se javis? Ne, ne trebam, niti moram....ali biram da to cinim...a zasto? Zato sto sam luda, sto mislim da cu time postici nesto, sto sam nerazumna...zasto??? I da li je odgovor uopce i vazan??? Ne, nije...ali od nocas, odlucujem nesto drugo...Odlucujem da izbrisem tvoj broj sa svog telefona....odlucujem da promjenim sve lozinke...i pospremim slike...odjecu nisi odnijeo, ali ti je saljem...tvoju cetkicu za zube bacam zajedno sa samponima, mirisovima, i brijacima...razglednice, cestitke, privjeske, filmove i upaljace cu zapakovati u kutiju...sve sto me podsjeca na tebe...sto je vezano tobom...bit ce uklonjeno...samo ce ostati pisana slova...koja neces procitati...ne, nije da te mrzim...nego ipak volim sebe...

Mislila sam...nadala se...da ce mozda ovako...ili onako...ali sada shvacam...da nece...bas nikako...

I nocas postajem ono sto moram...sto sam odavno trebala biti...jaka...sigurna...i hrabra...dopustila sam ti da me napuknes...ali necu ti dopustiti da me do kraja slomis...ali nisi me lomio ti...nego sam lomila sama sebe...sada je vrijeme da tome dode kraj...Vrijeme je da odrastem i da prihvatim istine...da svijet ne gledam zamazanih ociju, nego da ga vidim za ono sto jeste...i ponosna sam....ponosna na sebe za ovaj mali korak sto uzimam...jer on je ipak samo pocetak...trebat ce mi mnogo vremena da naucim ponovo sama krociti kroz zivot... ali vrijeme je tu...preda mnom...i daje mi se cijelo...

Nocas sam svjestna svoje sudbine...i sigurnom rukom pocinjem da je sama krojim...

- 06:53 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.06.2006.

It's not you leaving me that's gonna kill me....It's you loving someone else, that will...

blog Layouts

blog Layouts

- 23:18 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

lolek...

cekala sam te sinoc....na neki glup nacin, mislila da ces doci...mada sam znala da neces....nedostajes mi... nedostaje mi pricanje sa tobom...cak i onda kad smo lupetali o bezveznim stvarima...bilo mi je drago vidjeti te sinoc...a jos draze bez nje...mada znam da ste jos uvijek skupa...samo...mozda je bila na poslu ili nesto...
whatever...i miss your belly...i hope you had fun last night...plasim se za tebe....za koliko pijes....znam da te ubija to sto tvoji odlaze...ali kontrolisi se malo...ionako si uvijek govorio da nikada neces ostati ovdje....izdrzi godinu bez njih...proletit ce ti za cas....radi, skupi pare, i idi njima...zamisli da su samo otisli na malo duzi odmor... a mozes ih ici i posjetiti u zimu....bebe...pazi se molim te...znam da te ne zanima sta ja mislim i govorim... but please....just take care of yourself....mada nikada necu razumijeti zasto ne zelis dopustiti nekom da te voli....i wish you'd call me sometimes...samo tek da te cujem, ako nista drugo...kao sinoc....bilo mi je drago...znam da zvucim gruba...ali moram cuvati sebe....oprosti...& know, that if you ever look for me...I'll always be waiting for you...

I love you...

Anja (dudek)

- 21:38 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 20.06.2006.

mislila sam da mogu...ali ne mogu...pokusala sam...zeljela biti ono sto si trazio od mene--biti jaka...ali...bol me slomi...

...osjecam se kao da mi je srce puno nekih crvi ili buba koje ga neprestano zvacu...'there's no going back--ever'. kako to ruzno zvuci...a obecali smo da ako ikada prekinemo...da cemo ostati isti...da se nista nece mjenjati osim sto necemo vise spavati skupa...a sada...lagali smo...jer vise nista od nas nije ostalo...sve smo u sekundi izbrisali nekim nevidljivim pokretom koji nisam ocekivala...osjecam se kao da uporno gubim u ovoj igri zvanoj zivot...
kada cu je vec nauciti igrati??? da li ikad??? srce mi puca svaki put kad te vidim sa njom...kada pomislim da sada nju zoves da joj pozelis laku noc i dobro jutro...a prema tebi se ponasam kao da sam srecna...tako neces znati koliko mi je stvarno tesko...nitko ne zna...svima govorim da je ovako bolje...da sam srecnija i da smo davno trebali zavrsiti...ali niko ne zna istinu....nju kopam sto dublje u sebe... pitas me sta pisem...tebi ono sto sam obecala... ali zasto? nije kao da ces procitati...strah me da ce ti sa njom uspjeti...to me plasi...jer ne zelim vjerovati da ti neka druga moze pruziti sve sto sam ja zeljela...ne zelim da budes sa njom srecan...zelim da bude gora od mene...a znam da je mozda ipak bolja... zelim da ti bude samo avantura...kao sto su i druge do sada...ali znam da ti ona znaci vise od toga...jer avanture nisu bile djevojke koje si izvodio u nase lokale da vas drugi vide skupa...ne, ona ti je mnogo vise od toga...i to me boli...a volim te....i jos uvijek se nadam da cu cuti ono zvono u tri sata ujutro sto mi je tako bilo omrzlo...jos uvijek se nadam da ces mi onako pijan doci i zeljeti da se cuddle...tvoji idu u bosnu za par mjeseci...da li ces do tada ostaliti svoj zivot? da li ce ona biti stalna pojava u njemu...ne zelim ni razmisljati sta ce biti od vas dvoje...da li cete trajati i koliko dugo...jer ako budem...sama sebi cu grob iskopati...a vec sam pocela...



.

- 06:31 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2006.

Pocetak Kraja...Seka Aleksic...Cijelu noc me zoves i uporno pustas Pjesmu...Zelim poklopiti...ali i ne zelim...Jer pase mi da vjerujem da ti ipak nije onako lako kao sto se pravis...a doduse pjesma nam ipak divno pase...

Nije mi moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostaricu sa tobom

Nemas ti sto da se kajes
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
pocetak kraja si mi nudio

Hajde bar malo sa mnom pricaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kazi to je to

Ref. 2x
Ako se ikad sretnemo ti prodji
prodji ko da se ne znamo
jedino tako mozes mi pomoci
da te prebolim nekako

Nemas ti sto da se kajes
nisi me nikada ni voelo
jer ti od prvoga dana
pocetak kraja si mi nudio

Hajde bar malo sa mnom pricaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kazi to je to

Ref. 2x

Kad samo stranci
budemo u noci
znacu da sve je nestalo



- 08:31 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

GlittersBigoo.ws images for your blog

Sta god prsti budu htjeli tipkati...ovo je moj spas od stvarnosti...nacin na koji smiriti sve one vrtloge u dusi...samo ovo i ....


myspace

myspace graphics



I'll draw you a picture
I'll draw it with a twist
I'll draw it with a razor blade
I'll draw it on my wrist.

And if I draw it correctly
a red fountain will appear
Washing away my sorrow
washing away my tears.
MySpace Layouts

MySpace Layouts




Why do we love
if love hurts so much?
Why do we love
even if love is not returned?
Why do we suffer
through hurt and pain,
letting thousand of tears
roll down our cheeks in vain?
Every night we go through the same,
allowing tears to release our pain.
After all the pain is gone,
and after all the tears are dry
there is still one question left...
Why do we love, why?

myspace

images for blogs




****
PRIDI MI, ALI NE RECI NISTA...
NE ZELIM CUTI STA IMAS RECI...
ZELIM TE SAMO OSJETITI...
TVOJ TOPLI DODIR...
VRELE USNE...
SAMO NA TREN...

Glitters

ONO STO SE VOLI, VOLI SE I KAD SE IZGUBI




AAstonishing
NNaive
JJealous
AAppealing

Name / Username:


Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com